ŠTO JE MEDIJACIJA I KAKO IZGLEDA PROCES MEDIJACIJE

Što je medijacija i kako izgleda proces medijacije?

 

Riječ medijacija sve se češće spominje, ali mnogima je i dalje nejasno što ona zapravo jest, kako izgleda u praksi i što mogu očekivati ako se odluče za taj put rješavanja spora.

Često mi se javljaju ljudi s pitanjima poput: „Hoću li ja tu morati popustiti?“, „Je li to kao sud, samo bez suca?“, „Što ako druga strana ne želi surađivati?“

U ovom tekstu želim vas, korak po korak, provesti kroz proces medijacije onako kako ga ja radim u praksi – jasno, ljudski i bez pravničkog žargona, ali uz punu profesionalnost.

 

Što je medijacija?

 

Medijacija je dobrovoljan, povjerljiv i strukturiran proces u kojem neutralna treća osoba – medijator – pomaže stranama u sporu da same dođu do rješenja koje je prihvatljivo za obje strane.

Za razliku od sudskog postupka, u medijaciji:

• nema pobjednika i gubitnika,
• nema nametnute odluke,
• strane same zadržavaju kontrolu nad ishodom.

Medijator ne presuđuje, ne zauzima stranu i ne donosi odluke.

Njegova - moja je uloga voditi proces, osigurati sigurnu komunikaciju i pomoći stranama da iz pozicija dođu do stvarnih interesa, potreba i održivog dogovora.

 

Kako sve počinje – prvi kontakt

 

Proces medijacije najčešće započinje prvim javljanjem jedne strane. To može biti telefonski razgovor, e-mail ili osobni dolazak.

Već u tom prvom kontaktu važno mi je:

• čuti s čim osoba dolazi,
• objasniti što medijacija jest, a što nije,
• procijeniti je li konkretan spor uopće pogodan za medijaciju.

Ponekad se javljaju obje strane zajedno, već s idejom da pokušaju riješiti spor mirnim putem.

 

U oba slučaja, prvi razgovor je informativan, nenametljiv i bez pritiska, u potpunom povjerenju.

 

Atmosfera u medijaciji – zašto je važna?

 

Kada strane dođu na sastanak, dočekujem ih u opuštenoj, toploj, ali profesionalnoj atmosferi.

Kava, čaj, voda, keksi su obavezan dodatak svakom našem sastanku – ne zato da bi proces bio „neozbiljan“, nego zato što ljudi lakše razgovaraju i donose odluke kad se osjećaju sigurno i poštovano, kad vide da je osobi koja vodi proces do njih uistinu stalo.

Medijacija se često odvija nakon dugog perioda stresa, sukoba i nerazumijevanja. Upravo zato je važno da prostor i način rada:

• smanjuju napetost,
• potiču otvorenost,
• omogućuju iskren razgovor bez straha od napada ili osude.
   

Prijedlog za medijaciju – tko ga podnosi?

 

Medijacija može započeti tako da:

-jedna strana podnosi prijedlog za medijaciju, a ja potom kontaktiram drugu stranu i objašnjavam proces,
-strane zajednički podnose prijedlog za medijaciju, jer već imaju volju pokušati mirno rješenje.
-sud predloži strankama da se obrate medijatoru

U svakom slučaju, medijacija je dobrovoljna – nitko ne može biti prisiljen sudjelovati, osim u onim slučajevima koji su navedeni u zakonu, na način na koji su navedeni u zakonu.

(Primjerice, prema najavama novog Zakona o medijaciji, koji bi trebao zamijeniti dosadašnji Zakon o mirnom rješavanju sporova i početi se primjenjivati početkom 2026., uvodi se obavezni pokušaj medijacije prije pokretanja parničnog postupka u određenim vrstama sporova.

Vrste sporova u kojima će biti obavezno pokušati medijaciju prije parnice (prema prijedlogu zakona):

-Sporovi naknade štete u sporovima male vrijednosti – tj. kada se radi o traženjima od određene male novčane vrijednosti
-Ostavinski – nasljednopravni sporovi – spadaju među postupke u kojima bi se prvo morao pokušati obaviti pokušaj medijacije, prije nego se pokrene parnica, no nadležnost nad navedenim sporovima je, prema prijedlogu zakona, prenesena na državno tijelo.
Tijekom same zakonodavne procedure moguće su i promjene)

 

Odvojeni (individualni) razgovori – povjerljivost u praksi

 

Prije prvog zajedničkog sastanka, održavam odvojene razgovore sa svakom stranom.

Ti razgovori su:

• strogo povjerljivi,
• sadržaj se ne prenosi drugoj strani bez izričitog dopuštenja,
• služe kako bi svaka osoba mogla slobodno reći što je muči, što joj je važno i čega se boji.

 

Povjerljivost također znači da se ništa iz medijacije ne može koristiti eventualno kasnije na sudu, što ljudima daje slobodu da govore iskreno, bez kalkulacija.

 

Prvi zajednički sastanak – jasna pravila i sigurnost

 

Na prvom zajedničkom sastanku potpisuju se:

• Sporazum o medijaciji
• Izjava o povjerljivosti

 

Time se formalno potvrđuje dobrovoljnost, neutralnost medijatora i povjerljivost cijelog procesa.

Odmah se postavljaju jasna pravila:

• nema prekidanja, vrijeđanja, psovanja
• svatko ima pravo izreći sve što mu je važno i priča koliko treba, dok medijator “prevodi” izrečeno drugoj strani
• razgovor je usmjeren na rješenje
   

Faze medijacije – od sukoba do dogovora

 

Medijacija ima jasno strukturirane faze:

• Iznošenje perspektiva – svaka strana govori, a druga sluša.
• Prepoznavanje interesa, potreba i želja – koje se nalaze ispod pozicija.
• Razjašnjavanje nesporazuma – često prvi put bez emocionalnih prekida.
• Generiranje opcija – traženje win-win rješenja.
• Pregovaranje i dogovor – u tempu koji odgovara stranama.
   

 

U tom procesu ljudi se vrlo često prvi put osjećaju u potpunosti saslušano, viđeno i shvaćeno. To mijenja dinamiku – iz obrane prelaze u suradnju.

 

Nagodba – snaga dogovora

 

Ako strane postignu dogovor u medijaciji, a u preko 80% slučajeva postignu dogovor (od toga u ¾ slučajeva već na prvom zajedničkom sastanku), sklapa se Nagodba.

Kada Nagodba sadrži klauzulu ovršnosti, ona ima snagu ovršne isprave – isto kao i sudska presuda.

Razlika je u tome što:

• nije nametnuta,
• brža je,
• povoljnija,
• i temelji se na dogovoru, a ne na presudi.
   

Zašto odabrati medijaciju?

 

Medijacija:

 

• štedi vrijeme,
• štedi novac,
• čuva zdravlje i živce,
• smanjuje stres,
• omogućuje kontrolu nad ishodom.
   

Troškove medijacije strane u pravilu snose u jednakim dijelovima, što je dodatno čini dostupnijom od dugotrajnih sudskih postupaka.

 

Ljudi me često pitaju hoće li ako pristupe medijaciji i dalje zadržati mogućnost nekoga tužiti, pokrenuti kasnije parnicu, ne bude li u medijaciji došlo do nagodbe. Odgovor je – da.

To što je određeni spor već na sudu također nije prepreka da se pokrene medijacija.

To što predmet uopće nije pogodan za sud – ne znači da nije pogodan za medijaciju!  

Dapače, za neke sporove i dogovore medijacija je praktički jedini odgovarajući postupak.

 

Čak niti to što je u određenom slučaju već donesena presuda ne mora značiti da se ne može održati medijacija, primjerice, o načinu izvršenja.

 

Dakle, medijacija je gotovo uvijek moguća.

 

Koji su sporovi pogodni za medijaciju?

 

Medijacija je prikladna za:

• obiteljske sporove, rastave braka, dogovor o brizi o maloljetnoj djeci
• imovinske i nasljedne sporove,
• poslovne i trgovačke sporove,
• radne sporove,
• sporove među suvlasnicima nekretnina i pokretnina,
• sukobe u organizacijama i timovima.
• sukobe i neslaganja među susjedima
• naknadu štete
• uvrede i klevete

 

Ako niste sigurni je li vaš spor pogodan za medijaciju, najbolje je – javite se i provjerimo zajedno:

info@ivanamintaskos.com.hr, +385 98 1865 201